Hrvatska danas proizvodi manje hrane nego prije ulaska u Europsku uniju, dok istodobno sve više ovisi o uvozu. Vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda prošle je godine dosegnuo čak tri milijarde eura, što je više od tri posto hrvatskog BDP-a i gotovo trostruko više nego 2013. godine, upozorava se u publikaciji Fokus tjedna Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Posebno zabrinjava stanje u sektoru voća i povrća. Deficit je s oko 205 milijuna eura u godini ulaska Hrvatske u EU porastao na više od 500 milijuna eura godišnje. Hrvatska je prošle godine izvezla oko 230 milijuna eura voća i povrća, dok je uvoz dosegnuo gotovo 738 milijuna eura.
U HUP-u upozoravaju kako Hrvatska raspolaže značajnim poljoprivrednim resursima koje ne koristi dovoljno učinkovito. Na raspolaganju je 1,15 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, uključujući više od 830 tisuća hektara oranica, dok država upravlja s dodatnih 370 tisuća hektara zemljišta, od čega velik dio još nije stavljen u funkciju proizvodnje.
Profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu dr. Ivo Grgić ističe kako rast uvoza ne znači nužno da Hrvatska količinski uvozi više hrane, nego da je vrijednost uvoza porasla zbog oscilacija cijena na svjetskom tržištu.
– Od ulaska u EU sve smo više izloženi globalnim poremećajima cijena hrane koje diktiraju veliki proizvođači, a ti se troškovi preko uvoza prelijevaju na hrvatsko tržište. Hrvatska za takvu tržišnu utakmicu nije bila spremna – upozorava Grgić.
Dodaje kako domaći potrošači kupnjom uvoznih proizvoda zapravo financiraju poljoprivredu drugih država.
– Kad uđete u utakmicu u kojoj odmah na početku gubite, taj se pad s vremenom samo produbljuje. Hrvatska ima manjak poljoprivrednih proizvoda pa razliku nadoknađuje uvozom – kaže Grgić.
Problem dodatno otežava činjenica da su mnogi uvozni proizvodi jeftiniji od domaćih. Grgić pojašnjava kako je riječ o tržišnoj neravnoteži.
– Na tržištima koja proizvode viškove hrane postoji jaka konkurencija među proizvođačima, što snižava cijene. Hrvatska takvu konkurenciju nema jer ne proizvodi dovoljne količine – navodi.
I HUP i stručnjaci upozoravaju da Hrvatskoj nedostaje jasna strategija razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije. Umjesto parcijalnih izmjena pravilnika, Grgić predlaže dugoročni sektorski pristup.
Prema njegovu modelu, država bi u idućih pet godina trebala usmjeriti potpore prvenstveno u stočarstvo i govedarstvo kako bi povećala proizvodnju mesa, mlijeka i jaja. Nakon toga fokus bi se prebacio na ratarstvo, zatim povrtlarstvo i voćarstvo.
– Na taj način bismo kroz 15 godina mogli dosegnuti zadovoljavajuću razinu domaće proizvodnje hrane. To ne znači zatvaranje tržišta, nego stvaranje uvjeta da Hrvatska više proizvodi i izvozi – smatra Grgić.
Posebno upozorava na problem dampinških cijena i nelojalne konkurencije na domaćem tržištu.
– Uvoznici i razni špekulanti kupuju poljoprivredne viškove na svjetskim tržištima po cijenama ispod troškova proizvodnje, prepakiraju ih i prodaju u Hrvatskoj po cijenama nižim od tržišnih. Hrvatsko tržište je malo i dovoljne su dvije hladnjače govedine ili dva šlepera jaja da poremete cijelo tržište – upozorava Grgić.
Dodaje kako bi u takvim slučajevima morao reagirati Državni inspektorat, osobito kada se na policama pojave proizvodi po gotovo istoj cijeni kao i otkupna.
U HUP-u zaključuju kako se Hrvatska i dalje ponaša kao da je opskrba hranom dugoročno zajamčena, dok se fokus proteklih godina stavljao prvenstveno na povlačenje europskih sredstava, a ne na definiranje domaćih proizvodnih prioriteta.
Posljedice su već vidljive – vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje u 2025. godini bila je oko 14 posto niža nego 2013., odnosno prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
