Na južnom Velebitu, na 1258 metara nadmorske visine, nalazi se Panos, jedan od onih vrhova koji u sebi nose mnogo više od ljepote krajolika. Na prvi pogled, to je impresivan velebitski vidikovac s kojega se otvara jedan od najširih pogleda prema Jadranu. Pred očima se nižu Paški most, Pag, Vir, zadarski otoci i plavetnilo mora, dok se s druge strane prostire moćni kameni svijet Velebita.
No Panos nije samo prirodna razglednica. To je i mjesto koje čuva tragove jedne zatvorene, gotovo zaboravljene vojne priče. Na njegovu se vrhu nalaze ostaci nekadašnje vojne baze, objekta koji je desetljećima bio skriven u velebitskom kršu i imao stratešku ulogu nadzora prostora između Like, Velebita i Jadrana.
Gradnja baze započela je još krajem šezdesetih ili početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izvana je objekt djelovao skromno, gotovo neupadljivo, ali se u njegovoj unutrašnjosti nalazio složen sustav prostorija, tunela, tehničke opreme i instalacija. Antenski stupovi, stražarnice, helidrom, vodosprema i drugi elementi odavali su stvarnu namjenu mjesta koje je bilo daleko od obične planinske postaje.
Panos je u Domovinskom ratu bio dio šire velebitske priče. Velebit je tada bio jedna od najtežih bojišnica, prostor na kojem su hrvatski branitelji djelovali u ekstremnim uvjetima, na nepristupačnom terenu, izloženi buri, magli, hladnoći, snijegu i neprijateljskom djelovanju. Upravo su velebitske kote imale veliku važnost za nadzor prometnih pravaca i prostora između unutrašnjosti i obale.
Nakon rata, međutim, Panos nije doživio obnovu. Nekadašnji vojni objekt postupno je devastiran, opljačkan i prepušten propadanju. Ondje gdje je nekad bila vojna infrastruktura danas stoje ostaci zidova, razrušeni prostori i tragovi vremena. Upravo zbog toga Panos danas ostavlja snažan dojam: istodobno je veličanstven i tužan, prirodno raskošan i ljudski zapušten.
Fotografije s Panosa danas najbolje pokazuju taj kontrast. S jedne strane su bijele velebitske stijene, šume, more i otoci u daljini. S druge strane, ruševine nekadašnjeg objekta podsjećaju na razdoblje tajnosti, rata i poratne nebrige. Malo je mjesta na Velebitu gdje se tako jasno sudaraju ljepota prirode i težina povijesti.
U planovima Parka prirode Velebit Panos se spominje kao prostor koji bi u budućnosti mogao dobiti novu namjenu, primjerice kroz planinarski dom, edukativni centar i povezivanje s okolnim planinarskim stazama. Takva bi obnova ovom mjestu mogla dati smisao koji zaslužuje, jer Panos ima sve preduvjete da postane jedna od posebnih velebitskih točaka za posjetitelje, planinare, ljubitelje prirode i one koji žele razumjeti povijest ovog prostora.
Do tada, Panos ostaje mjesto snažnog dojma. Vrh s kojega se vidi pola Jadrana, ali i mjesto koje jasno pokazuje koliko vrijedne priče mogu ostati skrivene ako ih se ne ispriča na vrijeme.
