Zagreb, 11. lipnja 2026. – Na našoj press konferenciji u Otočcu ne prihvaćamo pokušaj da se naše upozorenje svede na širenje glasina. Upozorili smo na činjenicu da je PFAS detektiran u pitkoj vodi u Otočcu, a moja osobna izjava bila je jasna: ne bih konzumirao vodu u kojoj je detektiran PFAS dok se ne objave potpuni nalazi, ne ponove mjerenja i ne utvrdi izvor onečišćenja.
Prema javno objavljenoj informaciji Grada Gospića od 17. travnja 2026., izvanrednu analizu prisutnosti PFAS spojeva u pitkoj vodi za Gospić i Otočac proveo je Hrvatski zavod za javno zdravstvo Republike Hrvatske, Odjel za kontrolu zdravstvene ispravnosti voda i vodoopskrbu. U istoj objavi navedeno je da je kod uzorka Gospić – MRO Centar zbroj PFAS-ova bio 0,0015 µg/L, dok je u Otočcu izmjereno 0,0052 µg/L.
Dopuštena koncentracija prema važećem pravilniku iznosi 0,1 µg/L.
Dakle, sama javna objava nadležnih potvrđuje ono na što smo upozorili: PFAS je u vodi u Otočcu detektiran. To što je izmjerena vrijednost ispod trenutno dopuštene granice ne znači da se tema smije banalizirati ili politički zatvarati. Baš naprotiv — ako je PFAS detektiran u vodi, a PFAS je detektiran i na lokacijama povezanima s nepropisno odloženim otpadom, tada se mora hitno krenuti u sanaciju tih lokacija.
To znači uklanjanje nepropisno odloženog otpada, njegovo sigurno zatvaranje u odgovarajuće spremnike, stručnu karakterizaciju otpada, zbrinjavanje u ovlaštenim postrojenjima za opasni otpad i kontinuirani nadzor vode, tla i okoliša. Bez sanacije potencijalnog izvora onečišćenja, svako umirivanje javnosti ostaje samo politička fraza.
PFAS spojevi nisu obična nečistoća, nego tzv. “vječne kemikalije”, poznate po postojanosti u okolišu i mogućnosti dugotrajne izloženosti ljudi. Upravo zato ne prihvaćamo umirivanje javnosti rečenicom da su “količine male”. Kod PFAS-a nije ključno samo pitanje hoće li netko imati posljedice nakon jedne čaše vode, nego što znači dugotrajno izlaganje građana tvarima koje su postojane, mobilne i teško se uklanjaju iz okoliša.
Na to upozorava i relevantna znanstvena literatura, uključujući radove i stručna mišljenja prof. dr. Martina Scheringera s ETH Zürich te javne stručne istupe prof. dr. Jörga Rinklebea s Bergische Universität Wuppertal. Prof. dr. Scheringer upozorava upravo na postojanost PFAS-a, dugotrajnu izloženost i potrebu da se ova skupina kemikalija ne banalizira.
Prof. dr. Rinklebe upozorava da se PFAS u vodi ne može vidjeti, namirisati ni okusiti, a posebno ističe da se radi o skupini tvari koja je na nacionalnoj i međunarodnoj razini prepoznata kao prioritetno opasna. Kada takve tvari uđu u ljudsko tijelo ili okoliš, ne može ih se tretirati kao bezazlene tragove u vodi. PFAS nije problem jedne čaše vode, nego dugotrajne izloženosti tvarima koje se teško razgrađuju, mogu se zadržavati u organizmu i okolišu te se u stručnoj literaturi povezuju s ozbiljnim kroničnim zdravstvenim rizicima, uključujući i pojedine oblike karcinoma. Zato kod PFAS-a nije dovoljno reći da su “količine male”; treba objaviti potpune nalaze, ponoviti mjerenja i ukloniti potencijalni izvor onečišćenja.
Posebno treba podsjetiti da je gospodin Andrija Biberović, koji javno svjedoči o teškoj bolesti i upozorava na opasnost PFAS-a, još 12. srpnja 2025. na službenom prosvjedu u Gospiću, pred gradonačelnikom Milinovićem, jasno upozorio da je potrebno testirati vodu i okoliš na PFAS. To sam osobno čuo. Od tog upozorenja do prvog testiranja prošlo je gotovo godinu dana. To je nedopustivo dugo razdoblje za pitanje koje se tiče pitke vode i zdravlja građana.
Što se tiče samog odlagališta, dostupni nalazi pokazuju da je na površinskom uzorku detektiran PFAS, odnosno PFBS u vrijednosti od 2,0 µg/kg suhe tvari, pri čemu je i suma PFAS-4 iznosila 2,0 µg/kg suhe tvari. Brojčano gledano, ta vrijednost je oko 385 puta viša od vrijednosti PFAS-a izmjerene u pitkoj vodi u Otočcu, koja iznosi 0,0052 µg/L. Pritom treba jasno reći da se radi o različitim medijima i različitim mjernim jedinicama — odlagalištu, odnosno površinskom uzorku, i pitkoj vodi — ali upravo zato je nužno hitno utvrditi put širenja onečišćenja.
PFAS je poznat po postojanosti i mobilnosti u okolišu. Ako se nepropisno odloženi otpad ne sanira, postoji realan rizik da se onečišćenje širi kroz tlo, oborinske vode, podzemne vode i vodne sustave prema širem području Like, uključujući Gospić i Otočac. Zato se ovo više ne može tretirati kao administrativni problem, nego kao ozbiljan okolišni i javnozdravstveni rizik.
Važno je naglasiti još jednu stvar: poznata europska karta PFAS onečišćenja koju je 2023. objavio Le Monde u sklopu projekta Forever Pollution nije prikazivala Otočac kao poznatu PFAS lokaciju. Tada Otočac nije bio evidentiran. Danas, nakon prvog testiranja, PFAS je u pitkoj vodi Otočca evidentiran.
To mijenja cijeli narativ. Problem više nije teorijski, nego izmjeren. A ako se ne krene u hitnu sanaciju nepropisno odloženog i ilegalnog otpada, osobito na lokacijama na kojima su PFAS spojevi već detektirani, rizik se može produbljivati i širiti kroz vodu, tlo i okoliš. Otočac danas nažalost plaća cijenu sustava u kojem se ilegalni i nepropisno odloženi otpad nije sanirao na vrijeme. To nisu male administrativne greške. To su ozbiljne stvari koje se tiču pitke vode, zdravlja građana i odgovornosti institucija.
Upravo zato pozdravljamo činjenicu da je testiranje konačno provedeno, jer bez mjerenja nema ni istine. Pritom ne želimo preuzimati zasluge koje pripadaju i drugima. Dr. Vrkljan-Radošević je u više navrata inzistirala na testiranju vode na PFAS, ali ju je gradonačelnik Milinović glatko odbio. Tek nakon što je MOST otvorio pitanje obveza koje proizlaze iz europskog regulatornog okvira i zaprijetio pozivanjem na EU direktivu, testiranje je provedeno. Zato je ključno pitanje: zašto se uopće moralo čekati na politički pritisak da bi se napravilo ono što je trebalo biti učinjeno odmah — u interesu zdravlja građana i zaštite vode?
Zašto se ne ide u hitnu sanaciju ilegalnog i nepropisno odloženog otpada na lokacijama na kojima je PFAS detektiran, uključujući i odlagalište u Gospiću? Ako se na samom odlagalištu pronalaze PFAS spojevi, tada se ta lokacija ne može tretirati kao administrativni problem, nego kao potencijalni izvor ozbiljnog onečišćenja koji zahtijeva hitnu reakciju.
Zašto su vlasti u Otočcu i Gospiću toliko inertne kada je riječ o zaštiti vode, tla i zdravlja građana? Zašto odgovorni za ovaj sustav odlaganja i zataškavanja nisu pod ozbiljnijim institucionalnim pritiskom? Zašto javnost ne dobiva jasne odgovore o tome tko je dopustio dovoz, odlaganje i moguće spaljivanje otpada u Lici?
Posebno zabrinjava što ministrica i Fond za zaštitu okoliša iznose tvrdnje o zbrinjavanju otpada koje su u suprotnosti s onim što vidimo na terenu i s informacijama koje se pojavljuju u javnosti. Ako je otpad zbrinut, gdje je zbrinut, kada, u kojoj količini, tko je to platio i gdje su dokumenti koji to dokazuju?
Naše pitanje nije bilo usmjereno na širenje panike, nego na zaštitu javnog interesa: tko je izvor onečišćenja, koliko se dugo PFAS nalazi u okolišu, provode li se dodatna i ponovljena mjerenja, jesu li građanima dostupni potpuni nalazi i hoće li se nadzor proširiti na vodu, tlo, rijeke, poljoprivredne površine i prehrambeni lanac. Posebno ističemo da građani imaju pravo na potpunu informaciju, a ne samo na umirujuću interpretaciju. Ako su nalazi uredni i ako nema rizika, onda nema razloga da se javnosti ne dostave svi relevantni dokumenti: puni laboratorijski nalazi, datum i mjesto uzorkovanja, metoda analize, granica kvantifikacije, popis analiziranih PFAS spojeva i plan daljnjeg monitoringa.
Međutim, ključno je naglasiti da se problem PFAS-a ne može svesti samo na povremeno testiranje vode iz slavina. Ako postoji sumnja na onečišćenje povezano s nepropisno odloženim otpadom, tada se mora testirati cijeli vodni sliv Like i Gacke: izvorišta, rijeke, potoci, podzemne vode, oborinske vode, tlo, sediment, odlagališta i poljoprivredne površine. Slavina je krajnja točka sustava, ali izvor problema može biti daleko prije nje. Zato tražimo sustavno i neovisno ispitivanje cijelog vodnog sliva, a ne parcijalno uzorkovanje koje javnosti daje privid sigurnosti bez stvarne slike o tome gdje je izvor onečišćenja i kojim se putem PFAS može širiti. Naš stav ostaje isti: PFAS u pitkoj vodi nije tema za politiziranje ni za umanjivanje. To je pitanje zdravlja građana, povjerenja u institucije i odgovornosti za okoliš Like i Gacke.
