Gospićko-senjski biskup msgr. Marko Medo pohodio je 15. ožujka 2026., na IV. korizmenu nedjelju, župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brinju gdje je predvodio misno slavlje. U poslijepodnevnim satima pohodio je i župu sv. Ivana Krstitelja u Lipicama gdje je tijekom misnog slavlja podijelio sakrament krštenja djevojčicama Marti i Mariji, sedmom i osmom djetetu u obitelji Damira i Katarine Brbot.
U svojoj homiliji u Brinju biskup je rekao:
„Današnje Evanđelje donosi nam jedan od najljepših i najdubljih susreta s Isusom: susret sa slijepcem od rođenja. Na prvi pogled čini se da je riječ samo o čudu ozdravljenja. Ali sveti Ivan želi nam reći mnogo više. Ovdje nije riječ samo o čovjeku koji je dobio tjelesni vid. Ovdje je riječ o svakome od nas. Riječ je o putu čovjeka koji iz tame dolazi na svjetlo, iz zbunjenosti u istinu, iz staroga života u novi život s Kristom”.
Govoreći o Evanđelju koje počinje vrlo jednostavno i kako Isus ugleda čovjeka slijepa od rođenja naglasio je:
„Slijepac iz Evanđelja ne vidi tjelesnim očima. Ali Isus otkriva da postoji i mnogo opasnija sljepoća: sljepoća srca. Može čovjek imati zdrave oči, a da ipak ne vidi istinu.
Može biti obrazovan, uspješan, religiozan, pa ipak ostati slijep za Boga. Može znati mnogo, a ne prepoznati ono najvažnije. To je sljepoća onoga koji živi, a ne zna zašto živi. To je sljepoća onoga koji ide kroz život, a ne zna kamo ide. To je sljepoća onoga koji je naučio mnoge stvari, ali nije upoznao Krista.
Čovjek se ne rađa s punim svjetlom u sebi. Rađamo se za zemaljski život, ali za pravi smisao života potrebna nam je druga svjetlost — Kristova svjetlost. Zato Isus govori: “Ja sam svjetlost svijeta.” Bez njega čovjek lako zaluta. S njime čovjek počinje vidjeti. Isus pravi blato, stavlja ga slijepcu na oči i šalje ga da se opere u kupalištu Siloamu. To djeluje neobično. Ali u tome je skrivena duboka poruka.
Isus ne daje samo vid. On stvara novoga čovjeka. Kao da ponovno oblikuje čovjeka od zemlje, kao na početku stvaranja. Kao da govori: “Ne želim ti samo pomoći malo popraviti život. Želim te iznutra obnoviti.” To je ono što Krist čini i s nama. On je došao da nas preobrazi. A put do tog novog vida vodi kroz poslušnost: slijepac mora poći, oprati se, učiniti korak vjere. I mi često želimo da Bog djeluje odmah, bez našega hoda, bez našega obraćenja, bez naše odluke. Ali Evanđelje pokazuje: milost je dar, ali traži odgovor”.
Tijekom misnog slavlja u Lipicama biskup je govorio o poruci liturgijskih čitanja današnje nedjelje te o značenju krštenja. U svojoj homiliji naglasio je:
„Današnje prvo čitanje daje nam važan ključ. Kad Samuel traži budućega kralja, Bog mu kaže: „Čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.” To znači da Bog ne mjeri kao mi. Mi često gledamo vanjštinu, uspjeh, snagu, dojam, brojke, položaj. Bog gleda dubinu srca. Mi lako sudimo po onome što je pred očima; Bog vidi ono što se u čovjeku tek rađa, ono što je skriveno, ponizno i tiho. To posebno snažno odjekuje danas, kada u ovoj misi slavimo i krštenje sedmog i osmog djeteta u jednoj obitelji. U očima svijeta takav događaj možda nekome ne izgleda kao nešto veliko. Svijet se često klanja učinkovitosti, komforu, računici i vlastitoj sigurnosti. Ali u Božjim očima ovo je nešto veliko. Svako je dijete dar. Svako je dijete znak nade. Svako je dijete živa objava da Bog još uvijek vjeruje čovjeku.
A kada se u jednoj obitelji prima sedmo i osmo dijete, onda to nije samo obiteljska radost, nego i snažno svjedočanstvo svima nama. To je poruka da život nije teret nego dar; da ljubav nije matematika nego povjerenje; da se obitelj ne gradi samo ljudskim planovima, nego i otvorenošću Božjoj providnosti. Danas će ova djeca po krštenju primiti najveći dar: ne samo ime pred ljudima, nego novi život u Kristu. Krštenje nije lijep običaj, nije samo obiteljsko slavlje, nije tek trenutak za uspomene i fotografije. Krštenje je susret s Kristom koji otvara oči duše. Kao što je slijepcu iz Evanđelja Isus otvorio tjelesne oči, tako u krštenju otvara čovjeku nutarnje oči da može živjeti kao dijete svjetla”.
Obraćajući se roditeljima Damiru i Katarini biskup je istaknuo:
„Dragi roditelji, danas nad svojom djecom izgovarate veliko „da“: da vjeri, da životu, da Kristu, da odgoju u ljubavi prema Bogu i Crkvi. To je lijepo, ali i zahtjevno poslanje. Djeca će vjeru najprije učiti ne iz knjige, nego iz vaših očiju, iz vaših riječi, iz vaše molitve, iz vašega međusobnog poštovanja, iz vašega načina nošenja križa. Oni će Boga upoznavati po tome kako vas vide da živite.
I zato je ovo slavlje istodobno radost i odgovornost. Nije dovoljno dijete donijeti na krštenje; treba ga zatim voditi putem svjetla. Treba mu pomoći da jednoga dana i samo može reći ono što je rekao ozdravljeni slijepac: „Vjerujem, Gospodine!”
U Evanđelju je dirljivo da se ozdravljenje slijepca ne događa odjednom u punini. Najprije progleda očima. Zatim malo-pomalo raste u razumijevanju tko je Isus. Isprva govori o njemu kao o čovjeku, zatim kao o proroku, a na kraju pada ničice pred njim i ispovijeda vjeru. To je i naš put. Vjera je put otvaranja očiju. Nitko ne vidi sve odmah. Nitko ne sazrijeva preko noći. Ali tko ostane otvoren Kristu, taj dolazi do svjetla”.
Na kraju misnih slavlja župnik fra Draženko Tomić zahvalio je biskupu na pohodu i poticajima na molitvu za duhovna zvanja, kao i na podjeli sakramenta krštenja djevojčicama Marti i Mariji. Istaknuo je kako je to znak da područje Gospićko-senjske biskupije neće opustjeti sve dok ima roditelja otvorenih novom životu.
U ime obitelji Brbot, otac Damir zahvalio je biskupu te mu uručio prigodne darove, među kojima i krunicu koju su roditelji Katarina i Damir ručno izradili zajedno sa svojom djecom.
Gs Press
