Zagreb, 19. ožujka 2026. – Saborski zastupnik Zvonimir Troskot iznio je ozbiljne optužbe o postojanju organiziranog sustava zbrinjavanja opasnog otpada, ističući da slučaj Gospića nije izoliran, već predstavlja širi nacionalni problem.
Troskot je naglasio kako aktualna situacija potvrđuje ranije iznesene sumnje: „Ranije smo govorili, ali sada su se sami izlanuli i potvrdili naše teze – gospička priča itekako je povezana s nacionalnom hobotnicom. Kroz Gospić se razrješava cijela priča i razotkriva način na koji sustav funkcionira.“
Posebno je istaknuo ulogu Šinceka, koji je vlastitim izjavama doveo u pitanje službene tvrdnje Vlade i Ministarstva zaštite okoliša: „Šincek, koji je osumnjičenik, sam je napisao da se otpad koji se nalazi u Lici ne može reciklirati niti za energetsku upotrebu, odnosno ne može se spaljivati.“ Time je, prema Troskotu, izravno demantirana tvrdnja Ministarstva da je spaljivanje jedina opcija.
Troskot upozorava kako takav otpad, koji sadrži PFAS, PAH ulja i teške metale, završava u građevinskim materijalima, što smatra ozbiljnom prijetnjom: „Ta ekološka bomba dovedena je u Liku kako bi završila u građevinskim materijalima. Govorimo o PFAS-u – vječnoj kemikaliji koja se ne razgrađuje, uz prisutnost PAH ulja i teških metala.“
Uputio je i konkretna pitanja Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije i ministrici Vučković: „Kako ste mislili spaljivati teške metale, kadmij i olovo? Gdje i na temelju kojih analiza?“
Troskot je opisao model koji predstavlja zatvoreni krug financijske koristi: „Reciklatori dobivaju subvencije, otpad završava na odlagalištima, a potom ulazi u građevinske materijale kroz koje dodatno zarađuju građevinske firme – dok se građanima ugrožava zdravlje.“
Ova priča ima i međunarodni kontekst, dodao je: „Njemačka i Italija, kao među najrazvijenijim državama Europe, ne koriste takav opasan otpad u građevini. Da je to sigurno, koristili bi ga sami. Umjesto toga, taj otpad završava u Hrvatskoj.“
Govoreći o posljedicama, Troskot je istaknuo ozbiljne zdravstvene rizike: „Na svoje oči sam vidio kako izgleda osoba koja je zbog PFAS-a u nekoliko mjeseci oboljela od desetaka tumora. Ne želimo gledati da se djeca razbole zbog PFAS-a, PAH-a i teških metala. Ovo je ekološka bomba i od nje možemo svi stradati.“
„Govorimo o otpadu koji je na razini nuklearnog otpada – na takav se način može jedino postupati s ovim što je iskipano u Lici.“
Otvorio je i pitanje odgovornosti: „Kako je moguće da takav otpad, za koji se tvrdi da se ne može reciklirati ni spaljivati, završi u Hrvatskoj? Tko je to dozvolio i zašto je Šincek i dalje na slobodi? Ovo nije lička priča. Ovo je nacionalna priča koja će raskrinkati širi sustav. Ako to ne zaustavimo, posljedice će se osjetiti u cijeloj Hrvatskoj“, zaključio je Troskot.
Troskot se osvrnuo i na ulogu lokalnih aktera u Gospiću, ističući kako ključ rasvjetljavanja leži upravo na toj razini: „Ne vidim sada ‘Sokola’ Milinovića da izlazi i da se busa u prsa. Ušao je u priču i sada šuti. Postoji jednostavno pitanje – da ili ne: jeste li sudjelovali u prodaji tog opasnog otpada Šinceku koji je završio na gospićkim odlagalištima?“
Naglasio je kako odgovor ne zahtijeva dokumentaciju, već političku odgovornost: „Ne treba nam dokumentacija – neka izađe u javnost i kaže: sudjelovali smo ili nismo sudjelovali. To je dovoljno da se rasplete cijela priča.“
„Ključ razrješenja cijele situacije je komunalac Gospić. On ima sve informacije i zato je Gospić toliko bitan, jer razotkriva cijeli sustav. Onog trenutka kada se odgovori na ta jednostavna pitanja, na površinu izlaze kompanije i svi koji su sudjelovali u ovom zatvorenom krugu.“
Gs Press / MOST
