Krumpirova zlatica ponovno se pojavila u vrtovima i na poljima, a proizvođači krumpira već traže načine kako zaštititi svoje usjeve. Ovaj poznati štetnik ne napada samo krumpir, već i rajčicu te plavi patlidžan, a u slučaju jačeg napada može potpuno uništiti nasad.
Krumpirova zlatica jedna je od najizdržljivijih i najproždrljivijih poljoprivrednih štetočina. Potječe iz američke savezne države Colorado, gdje se izvorno hranila divljim pomoćnicama. Dolaskom krumpira na to područje brzo se prilagodila novom izvoru hrane te se proširila diljem svijeta, postavši najveći neprijatelj uzgajivača krumpira.
Može preletjeti i do 40 kilometara
Broj generacija koje razvije tijekom godine ovisi o vremenskim uvjetima. U Hrvatskoj se najčešće razviju jedna do dvije generacije, dok se u povoljnim godinama može pojaviti i treća. Na područjima do 600 metara nadmorske visine dvije generacije su uobičajena pojava.
Odrasli kukci prezimljuju u tlu, na dubini do 30 centimetara, najčešće na starim krumpirištima. Prve jedinke izlaze već tijekom travnja, a njihova pojava može potrajati i kroz svibanj. U potrazi za novim nasadima zlatica može preletjeti čak 40 kilometara.
Ženke su iznimno plodne te tijekom života mogu položiti do 2.000 jaja. Narančasta jaja odlažu u skupinama na naličju lista, a izgledom podsjećaju na jaja bubamara, koje su korisni kukci i važno ih je sačuvati u vrtovima.
Napada i rajčicu te patlidžan
Štetu na biljkama uzrokuju i odrasli kukci i njihove ličinke hraneći se lišćem. Osim toga, mogu prenositi različite viruse koji izazivaju bolesti krumpira.
Uz krumpir, zlatica se hrani i rajčicom te plavim patlidžanom. Na patlidžanu može završiti cijeli životni ciklus, dok je rajčica nešto manje pogodna. Ipak, ako se uzgaja u neposrednoj blizini krumpira, zlatica se bez problema razvija i na toj kulturi.
Malo prirodnih neprijatelja
Krumpirova zlatica ima relativno mali broj prirodnih neprijatelja. Njome se hrane ježevi, krtice i fazani, dok grabežljive stjenice uništavaju njezina jaja.
U biološkoj zaštiti značajnu ulogu ima gljivica Beauveria bassiana, čije se spore koriste u pripravcima za suzbijanje zlatice.
Plodored kao prva linija obrane
Stručnjaci ističu kako borbu protiv zlatice treba započeti već u proljeće. Jedna od najvažnijih preventivnih mjera je poštivanje plodoreda. Krumpir se ne bi smio uzgajati na istoj parceli najmanje četiri do pet godina.
Kore krumpira kao prirodna klopka
Jedna od jednostavnijih metoda hvatanja zlatice uključuje korištenje svježih kora krumpira. Čašice od jogurta napune se do jedne trećine oguljenim korama te se zakopaju između redova tako da njihov rub bude u ravnini s površinom tla.
Nakon tri do četiri dana potrebno je pregledati zamke i ukloniti kukce koji su upali u njih. Kore treba redovito mijenjati kako se ne bi osušile.
Lukovina, hren i kamilica odbijaju štetnika
Zlatica ne podnosi miris trule lukovine crvenog luka. Zbog toga se tijekom sadnje uz gomolje može dodati manja količina lukovine koja će tijekom raspadanja odbijati štetnike.
Sličan učinak imaju i hren, kamilica te grah, čiji mirisi također djeluju odbojno na zlaticu.
Kopriva i bor kao saveznici u vrtu
Neugodan je i miris četinjača, osobito bora. Usitnjena borova kora može se rasporediti između biljaka, dok se od borovih iglica mogu pripremati prirodni pripravci.
Korisno je i malčiranje krumpira koprivom. Njezine žareće dlačice otežavaju zlaticama uvlačenje u tlo tijekom najtoplijeg dijela dana.
Pripravak od zlatice protiv zlatice
Zanimljiva metoda prirodne zaštite uključuje pripremu pripravka od sakupljenih odraslih kukaca. Prikupljene zlatice potapaju se u 20 litara vode te ostavljaju u zatvorenoj posudi oko tjedan dana.
Dobivena tekućina vrlo je koncentrirana i prije primjene mora se razrijediti vodom. Preporučuje se postupno ispitivanje koncentracije na jednoj biljci jer različite sorte krumpira različito reagiraju. Nerazrijeđeni pripravak može izazvati oštećenja lišća.
Otopine pepela, duhana i topole
U suzbijanju zlatice mogu pomoći i prirodni pripravci od pepela, duhana ili listova topole. Otopina pepela priprema se tako da se dva kilograma pepela otope u 10 litara vode, a zatim se litra dobivene otopine razrjeđuje u dodatnih 10 litara vode za tretiranje biljaka.
Tretmane je najbolje provoditi nakon što se jutarnja rosa osuši s listova. Ovisno o jačini napada, postupak je potrebno ponavljati svakih pet do deset dana. Posljednje tretiranje trebalo bi obaviti najmanje 20 dana prije berbe.
Pravovremena reakcija i primjena preventivnih mjera mogu značajno smanjiti brojnost krumpirove zlatice te pomoći u očuvanju zdravog i rodnog nasada bez pretjeranog oslanjanja na kemijska sredstva.
