Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo na drugu korizmenu nedjelju, 1. ožujka 2026. godine, pohodio je Župu Blažene Djevice Marije Majke Crkve na Plitvicama, gdje je u filijalnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Smoljancu predvodio misno slavlje tijekom kojega je podijelio sakrament krštenja djevojčici Marti, petom djetetu u obitelji Milana i Irene Hodak.
U koncelebraciji su bili župnik Josip Tomljanović i kancelar Mišel Grgurić.
U svojoj homiliji biskup Marko rekao je:
„Evanđelje koje smo upravo čuli jedno je od najpoznatijih u cijelom Svetom pismu: izvještaj o Isusovu preobraženju na gori. Crkva nam ga svake godine donosi u drugoj korizmenoj nedjelji kako bi nam pomogla razumjeti tko je Isus i kakav je zapravo Božji pogled na čovjeka i život.
Danas, međutim, ovo Evanđelje dobiva još dublje značenje, jer se slavi sakrament krštenja. Ono što su Petar, Jakov i Ivan doživjeli na gori – novo svjetlo koje je obasjalo Isusovo lice – danas na poseban način postaje stvarnost u životu ovoga djeteta. Evanđelje započinje riječima: „Isus povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana i izvede ih nasamo na visoku goru.“
Gora u Bibliji nije samo mjesto, nego iskustvo: izlazak iz načina razmišljanja svijeta i ulazak u Božje misli. Dok ostajemo u „ravnici“, sudimo prema ljudskim kriterijima – uspjeh, moć, posjedovanje, priznanje. No Bog nas poziva da gledamo drukčije.
Krštenje je upravo taj prvi uspon na goru. Ovo dijete danas još ne može svjesno odlučiti, ali Crkva, roditelji i kumovi donose ga Kristu da započne život u Božjem pogledu. Krštenjem dijete ulazi u novi način postojanja: ne živi više samo ljudskim životom, nego postaje dionikom Božjeg života.
Zato je krštenje početak puta vjere – početak uspinjanja. Isus vodi učenike nasamo. Odvaja ih od buke i mnoštva.
I nama je to danas snažna poruka. U svijetu punom žurbe, briga i stalne buke, čovjek lako izgubi sposobnost slušanja Boga. Vjera ne raste u buci, nego u susretu.
Roditelji i kumovi, danas primate posebno poslanje: pomoći ovom djetetu da tijekom života pronađe trenutke „gore“ – trenutke molitve, tišine, susreta s Kristom. Vjera se ne prenosi samo riječima, nego ozračjem doma, primjerom života, načinom ljubavi.
Na gori učenici vide Isusa preobražena: lice mu sjaji poput sunca, a haljine blistaju svjetlom. To znači da su napokon razumjeli tko je on. Onaj koji će uskoro biti ponižen i razapet nije poraženi čovjek, nego Božji Sin. Ono što ljudima izgleda kao slabost, u Božjim očima je ljubav koja pobjeđuje. U krštenju se događa slična „metamorfoza”.
Izvana se gotovo ništa ne mijenja – dijete ostaje isto. Ali u dubini se događa nešto neizmjerno veliko: ono postaje dijete Božje. Božje svjetlo ulazi u njegov život. Kao što je Isusovo lice zasjalo na gori, tako se u krštenju u čovjeku zapali svjetlo milosti.
Zato ćemo danas zapaliti krsnu svijeću – znak da Kristovo svjetlo od sada prati njegov život. U Evanđelju se pojavljuju Mojsije i Ilija, predstavnici Zakona i Proroka. Oni su cijeli život tražili Božje lice, ali ga nisu mogli potpuno vidjeti. U Isusu se to lice konačno otkriva.
A po krštenju i ovo dijete ulazi u tu istu povijest spasenja. Ono nije samo član jedne obitelji ili naroda; postaje dio Božjeg naroda, Crkve, zajednice koja kroz stoljeća hoda prema punini života.
Na Isusovu krštenju i na Preobraženju Bog objavljuje isto: Isus je ljubljeni Sin. U semitskom shvaćanju „sin“ znači onaj koji je sličan ocu. A upravo to je cilj krštenja: da čovjek postupno postaje sličan Bogu – u ljubavi, milosrđu i služenju.
Danas Bog na poseban način govori i nad ovim djetetom: ti si ljubljen. Ne zato što ćeš nešto postići, nego zato što jesi. To je temelj kršćanskog života: identitet darovan prije svakog uspjeha. Petar bi želio ostati na gori, ali Isus vodi učenike natrag u svakodnevni život. Vjera nije bijeg od svijeta, nego novi način življenja u svijetu.
Krštenje nije kraj, nego početak. Danas ne završava slavlje – danas započinje poslanje. Ovo dijete će učiti ljubiti gledajući vas: roditelje, kumove, zajednicu.
Ako vidi opraštanje – naučit će opraštati.
Ako vidi služenje – naučit će služiti.
Ako vidi vjeru – naučit će vjerovati.
Učenici su se uplašili, ali Isus im prilazi, dotiče ih i govori: „Ne bojte se.“ To je možda najvažnija riječ koju Crkva danas naviješta ovom djetetu i svima nama. Život nosi neizvjesnosti, ali kršteni čovjek nikada nije sam. Krist ostaje blizu, dotiče život i daje smisao postojanju. Ako želimo da se u svijetu dogodi nešto novo, moramo – kako kaže Evanđelje – podići oči i vidjeti njega, i samo njega. Jer jedino njegova ljubav daje smisao životu.
Draga braćo i sestre, danas na ovoj korizmenoj nedjelji, u župi Majke Božje Pomoćnice ovdje na Plitvicama, Evanđelje o Preobraženju postaje živa stvarnost pred nama. Bog ponovno započinje jednu povijest svjetla. Jedan novi život ulazi u Kristovu ljubav. Jedno dijete postaje Božje dijete. Molimo da svjetlo koje će danas biti zapaljeno nikada ne ugasne – nego raste zajedno s njim, dok jednog dana i samo ne postane svjetlo drugima. Amen.“
Na kraju misnog slavlja župnik Tomljanović zahvalio je biskupu na prvom pohodu i predvođenju misnog slavlja u ovoj župi te je istaknuo da je biskupov pohod ne samo dio službe već i znak povezanosti pastira i njegovog naroda. U ime župljana biskupu su uručeni i prigodni pokloni.
Biskup Marko izrazio je radost zbog pohoda ovoj župi, ali i zbog krštenja petog djeteta. Istaknuo je da je zemlja od onih koji hodaju po njoj i da svi trebamo biti otvoreni novom životu jer se rađanjem više djece odbacuje individualizam i postajemo otvoreniji za Boga.
Nakon misnog slavlja biskup se ispred crkve zadržao u druženju s vjernicima.
Gs Press
